G22

g22

Prema društvu za 22. stoljeće

English

Kritika pojma neliberalne demokracije

orban
  • S obzirom na političke trendove u Europi zadnjih godina, što se prvenstveno odnosi na uspon ekstremne desnice, pojam „neliberalne demokracije“ je u sve učestalijoj upotrebi i obično se povezuje s demokracijama Istočne Europe. Smatram taj pojam problematičnim iz više razloga.

    Za početak, njime se reproducira podjela između jezgre i periferije Europe, odnosno jedna vrsta orijentalizma. Iako je rast ekstremne desnice jednako prisutan i u zemljama poput Švicarske, Danske ili Austrije, pojmom „neliberalne demokracije“ etiketiraju se gotovo isključivo zemlje istočne Europe, i uz tu etiketu vežu se teze kako su to zapravo tradicionalna, možda i zaostala društva, odnosno gdje demokracija nije ni uhvatila korijena. Nasuprot tome, smatram iznimno važnim da se suvremeni trend jačanja ekstremne desnice promatra na europskoj razini, zanemarujući te podjele na istok i zapad.

    Drugo, taj pojam na umjetan način razdvaja analizu ekonomske od političke sfere. Na prvi pogled, upotrebom pojma „neliberalna demokracija“, doima se kao da govorimo isključivo o političkom poretku. Međutim, promotrimo li pažljivije taj pojam, vidjet ćemo da se u njegovu temelju nalazi koncept pravne države – ono što na engleskom nazivamo rule of law – što je povezano s ograničavanjem despotizma s jedne strane, ali jednako tako i s obranom privatnog vlasništva s druge, odnosno očuvanjem klasnog društva. Prema tome, svođenjem problema isključivo na političku sferu teren rasprave pomjera se s razmatranja ekonomskih pitanja, odnosno kapitalizam ostaje po strani.

    Treće, ako izbor svedemo na liberalnu ili neliberalnu demokraciju, onda smo u kontinuumu unutar kojeg imamo ili status quo ili nešto gore. Postavljamo se u okvir u kojem nema boljih varijanti; može biti samo gore od ovoga što trenutno imamo. To mi se, iz progresivne perspektive, čini kao najveći problem u vezi s tim pojmom: zarobljeni smo u politici straha.

    Problem s ovim pojmom rasvjetljava i pogled na Rodrikovu „trilemu“, koja kaže da ne možemo istovremeno imati globalni kapitalizam, nacionalne države i demokraciju. Nacionalnu državu u tom modelu odozgo pritišću kapital i međunarodne financijske institucije, a odozdo građani koji zahtijevaju socijalna i ekonomska prava. U drugoj polovici 20. stoljeća, pritisak odozdo je do neke mjere uspješno ograničavao pritisak kapitala, no u proteklih nekoliko desetljeća sve je jasniji trend u kojem nacionalne države regulatorni okvir prilagođavaju prije svega zahtjevu odozgo. Nije li onda prikladnije suvremene političke prilike u Europi okarakterizirati kao autoritarni kapitalizam umjesto kao neliberalnu demokraciju?

    Na kraju, u pojmu „neliberalne demokracije“ sjedinjuju se dva suvremena fenomena: rast ekstremne desnice (pod čime mislimo na fašizam, razne oblike autoritarizma, ksenofobiju i slično) i odbacivanje ekonomskog liberalizma. Trenutno se ta dva fenomena kontingentno podudaraju jer se tako oblikovalo političko polje, ali to je posljedica neuspjeha suvremene ljevice. Već dugo vremena svjedočimo tome kako je ljevica nesposobna artikulirati interese društvenih grupa koje su primarni gubitnici politika ekonomskog liberalizma i stoga kontinuirano gubi svoja društvena uporišta.

     

    Tekst je dio intervjua koji sam dala za Slobodni Filozofski, cijelovit intervju je na linku.

    Prema reartikulaciji otpora ekonomskom liberalizmu
g22

Uključi se

My máme práve na dnes báječný plán a ak si sám,pridaj sa k nám

g22

Podrži nas

Svaka kuna se računa, a sve sudjeluju u organizaciji događaja, održavanju weba i pišu tekstove

Grupa22 je progresivna zeleno-lijeva istraživačka i zagovaračka organizacija predana razvijanju alternativnih modela društveno pravednih, demokratskih i materijalno održivih društava za 22. stoljeće